blog

Efikasno praćenje finansija

Ako želite da dovedete svoje finansije u red, morate da krenete da pratite svoje finansije, tj. to je jedan od prvih koraka.“

Karolina Herbut, finansijska savetnica

Ovo nije rekla samo Karolina već je savet mnogih koji žele da vam pomognu na putu ka uspehu. E sada, u mom slučaju, kada sam uvideo da mi pare izlaze iz džepa i sa kartice, a da ja nemam uvid u to koliko sam uopšte novca potrošio i na šta, shvatio sam da je neophodno da nađem adekvatan način da i ja pratim svoje finansije.

Šta sam sve od metoda praćenja finansija probao?

  1. Zapisivao troškove u Notes ili svesku – jednostavan metod, ali zahteva da posle obradim te podatke digitalno ili da ih prebacim negde, što mi oduzima dodatno vreme.
  2. Koristio gotove šablone tabela za praćenje finansija – shvatio sam da i sa prečicom na glavnom ekranu telefona, vrlo često ne popunim ili preskočim unos podataka, a ako ga ostavim za kasnije (tipa kraj dana) zaboravim šta su sve bili dnevni troškovi i koja je cifra za svaki od njih.
  3. Probao aplikacije za menadžement novca – ima ih dosta za mobilne telefone, međutim nikako da usaglasim stanje na aplikaciji sa stanjem u novčaniku i unos podataka mi traje oko minut po transakciji (što je meni makar previše) i zahteva ručan unos, koji nije efikasan kada sam u žurbi.
  4. Pravio sopstvene tabele – ovaj metod još uvek koristim, uglavnom za biznis finansije, jer bez Google Spreadsheets-a ne ulazim u bilo kakve proračune 🙂 Za lične finansije se vraća na stavku pod brojem 2.

e-Fiskalizacija ipak ima smisla

Od maja 2021. godine krenula je e-Fiskalizacija i ubrzo je izdominirao moj blog post na temu digitalnog rešenja za fiskalnu kasu.

Tada su na fiskalnim računima uvedeni čuveni QR kodovi, koji vas skeniranjem vode na link sajta poreske uprave gde vidite sve informacije sa fiskalnog računa: podatke o izdavaocu računa, artikle, imate kopiju fiskalnog računa u digitalnom obliku, itd.

Razmišljajući o problemu praćenja finansija, skroz mi je logično bilo da skeniranjem QR koda sa fiskalnog računa očitate sve podatke sa računa i to prebacite u neku bazu podataka, pa da se njima bavite kasnije. Dugo tragajaću za takvom aplikacijom i sam sam razmišljao da napravim jednu, a baš u momentu kada su cifre novca koji trošim dnevno počele da rastu, naišao sam aplikaciju koja više nije aktivna, ali je radila upravo to – skeniraj QR kod sa računa i pokupi potrebne podatke za dalju analizu.

Aplikacija se zvala Moj račun i možda je još uvek aktivna na nekoj od prodavnica aplikacija, ali je namerno neću linkovati, jer je ne preporučujem: koristio sam je mesec dana i bio sam ekstremno zadovoljan, međutim odjednom je obrada računa prestala da radi, a zvaničan imejl za podršku im je neaktivan, iako sam pokušavao da ih kontaktiram svuda, bilo je poprilično bezuspešno.

Besplatna aplikacija, skenira QR kodove sa računa

Kada sam konačno mislio da treba da dignem ruke od tuđih rešenja i makar podesim običan skener za QR koji će mi ubacivati linkove računa sa sajta poreske u Gugl tabelu, pojavila mi se reklama na Instagram-u za aplikaciju koja ima slične mogućnosti kao i prethodna, samo uz to aktivan tim ljudi koji na njoj radi.

Aplikacija Mani app, za svoj slogan na sajtu ima „Kontrolište potrošnju, štedite novac!“ i dostupna je na Gugl i Apple prodavnici aplikacija. Proces korišćenja je jednostavan i za razliku od ostalih gore navedenih metoda traje oko 10 sekundi po računu:

  1. Otvorite aplikaciju
  2. Kliknete na dugme za dodavanje računa
  3. Uperite kameru telefona na QR kod sa računa
  4. Račun se procesuira i prikazuje u aplikaciji

Svi računi na jednom mestu

Ovako lako skupljam i čuvam sve račune na jednom mestu, a ono što ima takođe ima smisla je pretraga računa sa PIB-om, pa je pogodno za čuvanje računa „gotovinskih računa“ za firme.

Prikaz računa vam je po mesecima, pa tako možete da filtrirate i vidite statistiku potrošenje za ceo jedan mesec. Postoji prikaz po kategorijama na osnovu delatnosti firme izdavaoca računa, pa tako svaki mesec vidim da mi najviše para ode na supermarkete i shopping, ali i prikaz potrošnje po kompanijama, pa mi se tu kolju Lidl i Maxi ko će zauzeti prvo mesto.

Dodatno, pored računa, aplikacija ima opciju za čuvanje loyalty kartica, tako da ne moram da otvaram svaki put aplikaciju prodavnice samo zbog pitanja na kasi „Da li imate našu karticu?“ već mi sve stoji u jednoj aplikaciji.

Šta fali ovom rešenju?

Sudeći da su iskustva sa prvom aplikacijom bila negativna, odmah sam kontaktirao developere Mani aplikacije, za početak da proverim da li im imejl radi, ali onda i da dam par sugestija koje mi nedostaju.

  • Nema opcije za blic prilikom skeniranja QR kodova – završim kupovinu, ne skeniram račun na kasi, odem do kola, upalim aplikaciju, u kolima mrkli mrak, moram da palim svetlo iznad table, koje ne baca uvek pod dobrim uglom itd…
  • Ručni unos računa – iako je po zakonu da QR kod na računima mora biti čitljiv, neretko se desi suprotna situacija i onda aplikacija postaje nekorisna, opcija za unos računa po PFR broju bi bila poželjna…
  • Nema opcije za izvoz svih računa – možete svaki od računa posebno da izvezete u PDF i pošaljete recimo knjigovođi na mejl, ali ne i da to uradite sa svim računima, tako da ako slučajno padne njihov server ili neko zezne bazu, ostajemo bez svih podataka…
  • Loyalty kartice podržavaju samo brojeve – što znači da recimo ako idete u neki market kod koga je loyalty kartica QR kod, moraćete ipak da koristite originalnu aplikaciju marketa, a ne da vam ona stoji u Mani aplikaciji kao i ostale.
  • Nema opcije za garancije – iskreno, ovo je mogućnost sa Moj račun aplikacije, ali imala je smisla, naime uz fiskalni račun možete napisati napomenu koliko godina imate garanciju na proizvod(e) sa računa i aplikacija bi čuvala, prikazivala i obaveštavala o trajanju garancije.

Zaključak

Praćenje finansija je definitivno važno, a iako preko ove aplikacije ne možete da pratite svaki dinar, uštedećete vreme za obradu troškova za koje vam je izdat fiskalni račun.

Aplikacija je nova, a vidim da tim koji radi na njoj stvarno ima želju da napravi dobru priču, tako da ovo nije sponzorisan tekst, već podrška njima za njihov rad, a ujedno i podrška svima onima koji imaju isti problem kao i ja i žele da ga reše na digitalni način.

Kao i ostale tekstove, ažuriraću i ovaj svaki put kada dobijem neko pitanje ili vidim da se pojavilo nešto novo što je značajno napomenuti.

Pišite šta treba, u kontaktu smo! 😉

Šta sam naučio zahvaljujući DigiTalk konferenciji?

Osećam potrebu da se javno zahvalim Vitomiru Ognjanoviću (u daljem tekstu Viti) što me NIJE inicijalno zvao da radim bilo šta za DigiTalk konferenciju. Pišem celu priču ispod, jer sam počeo prvo na Instagramu, pa da bude post, ali mnogo sam kucao i udario limit u karakterima.

Početak

Ne pratim podkast, ali sam itekako zapazio konferenciju ove godine u Zrenjaninu. Htedoh da dođem, ali sam mislio da mi treba društvo. Prijavio sam se preko nekog giveawaya i dobio stream linkove, pa sam ispratio deo atmosfere. Naknadno sam video na mrežama da je gomila mojih prijatelja ili ljudi koje gotivi i pratim tamo.

Jeo sam se živ što nisam otišao makar sam, ali kada sam čuo da će raditi konf u Nišu na jesen i shvativši da Vita ne zna ko sam ja, a da je jako važno da ja budem deo toga rešio sam da ga cimam čim se hajp i gužva smiri.

Povezivanje

Brzo smo dogovorili da se vidimo, ali ceo taj sastanak je bio super haotičan, meni drnda telefon, jer kako drugačije nego hiljadu obaveza istovremeno i moja loša organizacija. Ponudim ja njemu na tom sastanku da ću raditi šta god besplatno samo da budem deo toga. Kaže on meni da će me cimati kada počne da se planira i kada dođe ekipa ostalih organizatora u Niš. Meni sve top fulka.

Cimam ja njega posle mesec dana, da vidim gde su stali, kad krećemo i dobijem delay odgovor, a ja veliki bajča još njemu pišem da se on meni javi i ako može ranije da znam šta i kako. Elem, ništa se ne desi celo leto, nema Vite, ali ni mene da se javim.

Vrednost

Otvorim ja u međuvremenu firmu, promenim malo deo mindseta, ali još uvek ne prioritizujem konferenciju kao bitnu stavku. Izlazi objava konferencije, sajt postavljen, sve izgleda full rešeno, ja odustajem od toga da se javim, jer mindset „brate, zaboravili, sigurno me neće“.

Rešim da SERB-CRAFT mora da se pojavi na toj konferenciji i da nisam više bitan samo ja nego i ljudi iz tima, pitam ekipu, jave se ljudi koji žele, organizujemo se i platimo kotizacije.

Deo SERB-CRAFT ekipe u majicama. Foto: Jovana Živanović

Eto ga posle nekoliko dana javlja se Vita, proverava što smo uzeli karte, pita da li mogu da im pomognem oko nalaženja volontera. Ja sad kapiram da sam dao nešto para i odmah dajem njemu simboličnu ponudu sa sve fakturom šta mogu da uradim. On se složi, završimo mi to za par dana, lista volontera + saveti iz iskustva.

Ekipa

I sada, dolazim ja na konferenciju, vidim poznata lica na ulazu, u publici, na bini, iza scene, osetim se kao da sam među svojima. Totalno opustim da pričam sa ljudima, razmenim kontakte, kažem ko sam i šta radim, ponudim neke svoje usluge, zatražim bolje ponude ka meni gde mi to stvarno treba. Bez pritiska da bilo šta radim, volontiram, organizujem, totalno rasterećen i slobodan, jer je upravo to za mene u ovom periodu bilo najvažnije.

David i Joca su jedni od volontera kojima sam se javio kako bi ih stavio na listu

Tako da se moram zahvaliti Viti što me NIJE zvao da radim bilo šta pre, već mi dozvolio da izvučem sledeće lekcije:

  1. Ako nešto stvarno hoćeš, kidaćeš za to, borićeš se i niko neće tebe cimati, ti moraš da cimaš.
  2. Ako drugi ljudi tebe ne cimaju, ne znači da su te zaboravili, već da te nisu prioritizovali, jer ti nisi pokazao da se boriš.
  3. Shvatiti svoju vrednost je mnogo težak proces, dešava se onda kada imaš neke potrebe (npr. da platiš porez državi mesečno) koje moraš da ispuniš, pa onda tražiš način kako, a jedno od rešenja je da upotrebiš sebe i svoje skillove (npr. da ih naplatiš kao uslugu drugim ljudima).
  4. Možeš svašta da radiš, jer imaš skillove, ali ne mora da znači da si uvek na pravom mestu.
  5. Važno je da si u ekipi/zajednici pravih ljudi, jer tu se uči najbolje.

Naravno da nisam rekao sve, al mrzi me više da pišem, ne znam ni ovo da li ćete da pročitate celo. Cimajte, pa možda da ostatak ispričamo u nekom podkastu, taj ću sigurno da poslušam xD #egomanijak

I da ne zaboravim, vidimo se na DigiTalk konferenciji u Zrenjaninu 20-23. aprila 2023, jer tu je ta ekipa.

Volonteri – potrebe i nagrade

Imao sam angažman da pružim podršku u organizaciji sektora volontera na jednoj niškoj konferenciji. Tom prilikom, dosadašnje iskustvo pretvorio sam u preporuke koje ovom prilikom pretvaram u neku vrstu uputstva za hendlanje volontera, njihovih potreba i neophodne validacije njihovog angažmana. Ovo iskustvo ima dva ugla gledanja, jer sam na prethodnim događajima bio i u ulozi volontera, ali i u ulozi osobe zadužene za logistiku.

Ko je idealan volonter?

Kao što ne možete prodati svakoj osobi kafu, zato što recimo ne voli ili ne pije kafu, tako ne možete ni pozvati svaku osobu da bude volonter. Volontiranje kao proces treba imati neku uzajamnu korist odnosno da ispunjava potrebe i volontera, ali i vas koji te volontere angažujete. Do sada sam radio sa različitim uzrastima i profilima ljudi koji su bili voljni da volontiraju, međutim nisu svi bili idealni volonteri za sve aktivnosti.

Osobe koje već rade, tj imaju prihode, mogu volontirati isključivo ukoliko su im ti prihodi stabilni i zadovoljavaju ih do tog nivoa da im volontiranje izgleda kao njihovo vraćanje nazad zajednici, odnosno korisno trošenje slobodnog vremena.

Osobe koje ne rade, po mog iskustvu, dele se na dve grupe:

  1. Osobe koje bi želele da rade, ali trenutno nisu u mogućnosti da nađu posao, jer su ograničeni kontaktima ili ne znaju šta bi da rade.
  2. Osobe koje nemaju potrebu da rade, jer npr. uče/studiraju i žele da unaprede svoje znanje, odnosno povećaju iskustvo.

Za svaku od ovih grupa automatski izvlačimo potencijalne potrebe:

  • Pametno korišćenje slobodnog vremena
  • Povećanje baze kontakata
  • Otkrivanje nečeg novog
  • Bogaćenje znanja i iskustva
  • Vraćanje zajednici

U zavisnosti od događaja, biraćete koja grupa vam najviše odgovara, ali evo ponovo iz iskustva neka razmišljanja kada su mladi u pitanju. Na primeru Niša, studenti 1. ili 2. godine fakulteta fokusirani su na fakultet i smatraju da im iskustvo volontiranja u tom smislu neće pomoći, već samo oduzeti vreme koje bi inače mogli da upotrebe za učenje za ispite. Shodno tome, uvek preporučujem da se poziv za volontiranje uputi učenicima srednjih škola i to 3. i 4. godine, kao i studentima viših godina fakulteta, jer su se oni već snašli u formalnom sistemu i pozicionirali tako da znaju kakve obaveze imaju i gde to iskustvo volontiranja mogu da uklope u svoj raspored.

Uzajamna korist kroz volontiranje

Naznačiti volonterima širu sliku događaja, pogotovo perspektivu da je ovo jako važan događaj iz XY razloga, takođe opišite važnost ljudi koji ga posećuju, mogućnost za druženje i minglovanje. Nikako ne postavljati velika očekivanja, već prebaciti odgovornost na same volontere, odnosno da će dobiti od ovog događaja onoliko koliko oni budu želeli/cimali se.

Da pomenemo i potencijalno plaćanje volontera i moj savet je da se to izbegne, jer se automatski menja motivacija sa kojom su ljudi došli da volontiraju, čime se gubi vrednost pomenutog u prethodnom pasusu. Ukoliko baš zagusti i ne budete imali ljude, ovo može da bude opcija, ali ne preporučujem, makar ne dok se sam događaj ne završi, pa to bude neko iznenađenje kojim ćete pokazati da ih dodatno cenite za njihov trud.

Ukoliko su volonteri učenici ili studenti, jako je važno da pre samog događaja, npr. u nedelji održavanja istog, dobiju Molbe za odsustvo sa predavanja/časova.

Skeniranje potencijalno zainteresovanih

Lični poziv – krećete u 1 na 1 komunikaciju sa ljudima koje ste markirali kao osobe koje bi mogle da budu zainteresovane za volontiranje, na primer: prolazeći listu pratioca na Instagram profilu, listu prijatelja na Facebook-u ili neku listu kontakta koju već imate u nekom obliku.

Javni poziv – izbaciti na sajtu ili društvenim mrežama formular gde tražite volontere da vam se prijave i ostave podatke.

Spakujte podatke svih koji su vam potvrdili da su zainteresovani u neku tabelu. Tabela bi bilo idealno da sadrži sledeće podatke:

  • Ime
  • Prezime
  • Datum rođenja
  • Škola/fax ili organizacija
  • Kontakt telefon
  • Imejl adresa
  • Napomena

Pripreme i dogovori sa volonterima

Sa volonterima je neophodno odraditi prep sastanak i to idealno u prostoru u kome će biti događaj kako bi mogli da vizualizuju gde se šta nalazi. Na tom sastanku je potrebno i odrediti pozicije u kojoj sali/prostoru volonter operiše, sa kojim aktivnostima, koje odluke može samostalno da donese i ko je nadležna osoba/e koja mu zadaje nove aktivnosti, kako bi se izbegla mogućnost da se volonteri vucaraju levo desno i da na kraju niste sigurni ko šta radi.

Sve dogovore, najbolje je napisati u jedan dokument koji će biti dostupan njima, idealno sa prikazom prostora, pozicijama, kontakt podacima svih volontera, ali i nadležnih osoba. Takođe, taj dokument bi trebalo da sadrži uputstva za rad volontera i najbolje napomenuti da ga svi imaju kao bookmarkovanu stranicu ili skinut PDF u svojim telefonima.

Organizovati CheckIn sastanak, na dan događaja ili dan ranije, ali svakako pre događaja, gde ćete još jednom proći kroz taj dokument zajedno i proveriti da li su svi na istoj strani i svima sve jasno.

Validacija rada i buduća saradnja

Nakon završenog događaja, bilo bi lepo da volonteri dobiju potvrdu o volontiranju sa njihovim imenom i prezimenom, kako bi dalje to mogli da koriste kao neku vrstu reference i potvrde da su stvarno učestvovali na ovom događaju.

Zaključak

Angažovanje volontera nije jednostavan proces, ali daje posebnu vrednost svakom događaju. Sa druge strane volontiranje ima višestruke benefite i sve preporuke da budete deo neke priče što pre 🙂

Pišite šta treba, u kontaktu smo! 😉

Mobilni internet u inostranstvu

Čitam komentare na mrežama tipa:

„Uključio sam mobilni internet u inostrastvu i napravio račun od 10+ hiljada dinara 😮“

„Otišao sam u Grčku i pisalo je da smeštaj ima WiFi, ali ne mogu da otvorim ni Gugl koliko je spor 😤“

Prethodnih meseci sam dosta putovao u inostrastvo, a sudeći da je osećaj da sam povezan na mrežu i pratim dešavanja na poslu, bitniji od samog odmaranja, neophodno je bilo naći adekvatno rešenje.

Vrlo logični prvi korak je da cimate svog operatera, objasnite situaciju i tražite dodatak ili paket koji ili čak custom varijantu koja je prilagođena novonastaloj potrebi, međutim nećete dobiti adekvatnu pomoć, jer operateri u Srbiji operišu na teritoriji Srbije i praktično sve usluge koje vi dobijate na drugim teritorijama kao njihov korisnik bi oni morali dodatno da plate, a kada već moraju da se maju sa tim, logično da će vam to naplatiti papreno.

Zone bez rominga

Sa druge strane, olakšavajuća okolnost je da se države grupišu i povezuju mobilne operatere tako da sada imate 2 po meni bitne zone i pogodnosti za građane istih:

  1. Zapadni Balkan (koristi model „Roming kao kod kuće“)

    „Korisnici mobilnih telefona domaćih operatora prilikom putovanja u Crnu Goru, Severnu Makedoniju, BiH, Albaniju i Kosovo, od sada mogu slobodno da koriste svoje pakete iz važećih ugovora.“ – izvor

  2. Evropska unija (članice međusobno nemaju roming)

    „Građani koji putuju po teritoriji EU moći će da pozovu, pošalju SMS poruke i surfuju internetom na mobilnim uređajima po istoj ceni koju plaćaju kod kuće.“ – izvor

U obe ove zone „nema rominga“, odnosno ukoliko ste korisnik mobilnog operatera koji deluju u ovim zonama, u tim zonama koristite pogodnosti iz paketa koji već plaćate, čak i kada ste u „inostranstvu“ odnosno drugoj državi te zone. Obratite pažnju na limite operatera za ove zone, jer kod nekih nije moguće koristiti full kapacitete iz paketa.

Primer 1: Prošle nedelje bio u Makedoniji i koristio svoj internet koji imam u paketu.

Primer 2: Pre nekoliko meseci za putovanje do Španije, prijatelji kupili Hrvatsku karticu i koristili je u Sloveniji, Francuskoj, Španiji.

Bitna napomena je da operateri ograničavaju količinu interneta koju možete potrošiti u inostranstvu, npr. u mom paketu od 10GB koliko imam ukupno, samo 3GB mogu iskoristiti van zemlje.

Čekajući internet

E sada, ja lično ne mogu da čekam da tek stignem do X države, da bi tamo stigao u neki Y grad, u kome ću tražiti radnju Z operatera kako bih uzeo SIM karticu koju onda moram da stavljam u svoj telefon i razlozi za to su, meni makar, očigledni:

  1. nikada ne ponesem onu iglicu kojom otvarate deo telefona u kome se nalazi SIM kartica
  2. potreban mi je internet i tokom puta, ako ni za šta drugo onda za navigaciju
  3. osećam se sigurnije kada sam povezan 🙂

eSIM varijanta

Shvativši da je SIM kartica nešto nalik fajlu koji sadrži username i password, a da telefon radi celu konekciju, pametni ljudi su napravili eSIM kao virtuelnu varijantu gde te informacije stoje u memoriji vašeg telefona, bez da zauzimaju fizički prostor u istom. Većina, ako ne i svi noviji mobilni telefoni na tržištu imaju tu opciju, proverite da li ima i vaš i ako da, ostatak teksta je rešenje za prethodne probleme! 🙂

Vaš telefon ima eSIM ukoliko se nalazi na ovoj listi. Ukoliko vas zanima šta je eSIM tačno i kako radi možete pročitati ovde.

Sledeći korak je uzimanje eSIM kartice koja vam stiže na mejl u obliku A4 onepagera, sa QR kodom, kredencijalima (za slučaj da skeniranje QR koda vama ne funkcioniše iz nekog razloga) i uputstvom za aktivaciju.

Nisam do sada video da na sajtu recimo hrvatskog operatera A1 možete uzeti eSIM, ali sam siguran da preko sajta Airalo imate široku ponudu za svaku državu, pa čak i za Srbiju 😉

Cene paketa variraju od količine GB i trajanja, većina (možda čak i svi) neuključuju pozive ni SMS poruke, već mobilni internet u inostrastvu. Kupovina je jednostavna i vrši se platnom karticom, a pomenuti QR kod i ostale informacije su vidljive na ekranu odmah nakon plaćanja. Imate čak i tracking potrošnje GB, tako da se možete organizovati i eventualno dopuniti ukoliko to bude potrebno.

Celokupnu ponudu možete videti ovde, a ukoliko odlučite da preko njih uzmete eSIM karticu, preporučujem da unesete kod ALEKSA9936 jer ćete platiti $3 manje, a usput ćete pomoći meni da neku sledeću karticu koju uzimam platim takođe manje 🙂

To bi ukratko bilo to, do sada sa ovim načinom nije bilo nikakvih problema, čak naprotiv ukoliko pratite uputstva možete sve završiti pre nego što odete na odmor i onda ne razmišljati o tome digitalnom delu više.

Pišite šta treba, u kontaktu smo! 😉

Mladi i preduzetništvo

Prethodnih 6 meseci, koordinisao sam program za razvoj preduzetničkih veština kod srednjoškolaca Youth Innovation Center (#yic2021).

Programi ovakvog tipa konstruišu znanje i iskustvo koje nije moguće steći samo kroz formalno obrazovanje. Učenici srednjih stručnih škola iz jugoistočne Srbije naporno su radili na razvoju svojih ideja sa stručnim mentorima i preduzetnicima/kompanijama koji su naš program podržali.

Pričao sam o #YIC2021 programu na završnoj konferenciji #KakoSeMenjaSvet 🤓

Osim toga što sam udavio publiku gomilom podataka, predstavio sam timeline programa i bitne zaključke koje ćete uskoro moći da pogledate na Nauči me sajtu.

Snimak prezentacije možete pogledati ispod.

eFiskalizacija – Neću fizičku kasu, hoću digitalno rešenje

Odmah da se razumemo da nisam stručnjak za ekonomiju, računovodstvo, porez niti efiskalizaciju, već samo običan IT-evac koji je kopajući po netu zbog toga što vodi udruženje koje posluje za fizičkim licima, morao da nađe najbolji način koji odgovara potrebama, a to je digitalno rešenje bez postojanja fizičkog uređaja u narodu poznatog kao fiskalna kasa.

Šta je eFiskalizacija?

Tačne informacije o eFiskalizaciji možete pronaći na sajtu Poreske uprave, nastavak je moje tumačenje.

Za one do kojih možda nije došla ta informacija, država uvodi eFiskalizaciju, i ona se u startu razlikuje od obične fiskalizacije zbog toga što:

  1. Računi poseduju QR kod, koji skeniranjem vodi do web stranice Poreske uprave koja vam prikazuje kopiju računa koja je stigla do njih. Odnosno informacija o tome da li je račun validan i stigao do PU je instant proveriva, a takođe ukoliko primetite nepravilnosti sa računima moguća je brza prijava.
  2. Mnoge šifre delatnosti koje su do sada bile oslobođene fiskalizacije, sada moraju krenuti sa primenom iste.
  3. Ukoliko poslujete i sa fizičkim licima (građanima, znači ne firmama), morate da prijavljujete prihod PU putem nekog rešenja za eFiskalnu kasu. Ovo recimo do sada nije bio slučaj kada su udruženja u pitanju, jer su svi prihodi uplaćivani na račun udruženja od strane korisnika i bez problema su vidljivi na izvodu.

Bitna napomena je da ukoliko poslujete samo sa pravnim licima (znači firmama) i nemate prihode od fizičkih lica, fiskalna kasa vam nije potrebna i ceo ovaj tekst vam takođe nije potreban.

Još jedna bitna napomena, ali za udruženja, članarina nije prihod, odnosno jeste, ali ne vodi se kao prodat proizvod ili izvršena usluga. Mi kao udruženje, pored usluga koje pružamo, odnosno virtuelnih proizvoda koje prodajemo, imamo i članarine, međutim za prihod od članarina nije potrebno izdavati fiskalni račun, odnosno prijavljivati taj prihod poreskoj upravi putem sistema eFiskalizacije.

Moji problemi sa eFiskalizacijom

Pošto vodim udruženje SERB-CRAFT koje se bavi kompjuterskim igricama i umrežavanju igrača putem servera, i kao svoj proizvod/uslugu ima poene unutar igrice koje naši korisnici uplaćuju direktno na račun, bilo je jasno da ćemo morati da se eFiskalizujemo i tražili smo koje je to najbolje rešenje za naše potrebe:

  1. Mi smo digitalno udruženje, sajt nam je primarni način informisanja korisnika, na njemu se nalazi uputstvo za uplatu i način plaćanja, znači korisnik ne dolazi kod nas u fizički prostor (niti ga imamo), jer može da se nalazi bilo gde u Srbiji.
  2. Naši proizvodi/usluge su virtuelnog karaktera, jer se odnose na igricu i dostupni su samo u igrici. Ne dajemo fizički ništa, niti šaljemo bilo šta poštom.
  3. Naš sistem uplata je poprilično automatizovan, korisnik uplati novac na naš račun, uplata stigne do nas, mi je potvrdimo i korisnik dobije uplaćen proizvod/uslugu. Ceo proces traje jako kratko pogotovo ako korisnik poseduje dokaz o uplati koji nam dostavlja preko našeg sistema.

Akcentujem ovaj deo da nam je većina procesa automatizovana, jer kada mi neko pomene fiskalnu kasu, odmah zamišljam kasirku iz prodavnice koja čekira proizvode koje si kupio, dok je naš princip web prodavnica u kojoj se korisnik sam snalazi, uzima šta mu treba i uplaćuje novac za to, bez uključivanja dodatnih lica.

Ceo koncept fiskalizacije u mojoj glavi stvorio je utisak neophodnosti angažovanja kasirke koja će svaki put kada neko uplati proizvod/uslugu kroz naš sistem morati na fizičkom uređaju zvanom kasa da otkuca fiskalni račun, koji kada iz te kase izađe mi ne možemo da damo korisniku, jer se on u tom trenutku nalazi kilometrima daleko i ne planira da ikada dođe do nas.

Prijava za eFiskalizaciju

No, srećom imamo super knjigovođu koja razbija mitove i naše idealno gledište na stvarnost u kojoj živimo, a pritom razume naše probleme pomenute iznad. Dogovorimo se da nas prijavi za subvenciju i prijavi da nam je kasa neophodna pošto ćemo i u buduće poslovati sa fizičkim licima. Dobijam poziv iz njene kancelarije u vezi sa tom prijavom i razgovor teče ovako:

  • Knjigovođa: Koja je površina poslovnog prostora u kome će stajati fiskalna kasa?
  • Ja: Mi nemamo poslovni prostor.
  • Knjigovođa: Dobro, onda površina prostora u kome će stajati kasa?
  • Ja: Nećemo imati fizički uređaj na jednom mestu, uzećemo neko digitalno rešenje.
  • Knjigovođa: Dobro, ali površina prostorije je obavezna za dalje popunjavanje :/
  • Ja: Onda najbolje neka bude površina kuhinje ili kupatila ili još bolje špajza, jer fizički kao stvarno mesto za kasu nećemo imati.
  • Knjigovođa: Dobro razumem, a kako vam je naziv poslovnog prostora?
  • Ja: Nemamo fizički poslovni prostor, radimo sve digitalno.
  • Knjigovođa: To znam, ali ovo je isto obavezno polje.
  • Ja: Neka bude onda kao naziv udruženja.
  • Knjigovođa: Ne može da bude isto, mora nešto drugačije.
  • Ja: Neka bude onda Poslovni prostor 1.

Vaistinu, nama i sada na računu piše Poslovni prostor 1. Iako znajući da verovatno nikada zapravo nećemo imati poslovni prostor, znajući da je knjigovođi ova konverzacija bila teška, jer nije ona kriva, već samo popunjava formu koju je neko postavio, konačno smo se prijavili i čekali dalje korake.

Prostor prijavljen, šta sada?

Potrebno je da izaberete koju ćete fiskalnu kasu koristiti, jer na osnovu toga zavise dalji koraci. Preporuke knjigovođa su da se raspitate kod ovlašćenih distributera, jer će vam oni dati rešenje po vašoj meri. Spisak odobrenih modela fiskalnih kasa možete naći na sajtu Poreske uprave.

Ponovo problem, jer u slučaju našeg udruženja fizička fiskalna kasa samo stvara komplikaciju da mi nešto što je već onlajn, prebacujemo u oflajn, da bismo ga posle ponovo vratili onlajn, jednostavno nema mnogo smisla. Postoje firme koje su razvile ili su u procesu razvijanja cloud rešenja za fiskalne kase, međutim naše udruženje nema komplikovane usluge, niti gomilu prodavnica, niti mu je potrebna dodatna tehnička podrška, poprilično smo mali i jedini zahtev nam je da bude digitalno, jer smo i mi sami digitalni.

Besplatno digitalno rešenje

Kopajući po sajtu poreske uprave, naišao sam na njihovu zvaničnu besplatnu aplikaciju koja je dostupna za Android pod nazivom ESIR Poreska uprava RS.

Na prvu loptu, aplikacija deluje jednostavno, nema mnogo opcija, da budem iskren ne rešava u potpunosti to da nemamo kasirku, ali za inicijalni period dok ne izradimo ili nađemo bolje rešenje, završava posao i pritom je odobrena od strane PU upravo zato što su je oni izbacili.

Bitno je napomenuti da ovo rešenje funkcioniše po principu virtuelnog procesora fiskalnih računa (V-PFR) i apsolutno je u redu za onlajn prodaju, međutim na sajtu PU stoji informacija da se može koristiti i u drugim slučajevima prodaje, ali da je obveznik dužan da u svom poslovnom prostoru obezbedi i minimalno 1 lokalni procesor fiskalnih računa (L-PFR). Razlika između ova dva procesora je u tome što vam je kod V-PFR-a potrebna stalna internet konekcija, dok L-PFR može raditi neko vreme i bez internet konekcije. Da ponovim, L-PFR vam nije potreban ukoliko radite onlajn prodaju, već samo u slučaju da prodaju ili pružanje usluga vršite neposredno u svom poslovnom prostoru. Više informacija o procesorima fiskalnih računa i kako zapravo rade imate na sajtu PU.

U dokumentaciji PU, stoje minimalni zahtevi pre nego što se odlučite za ovo rešenje. Recimo, ovo nije rešenje za vas ukoliko koristite iOS uređaje, sudeći da je dostupna samo za Android.

Bezbednosni element

U slučaju da se odlučite za ovakvo rešenje, potrebno vam je da zahtevate bezbednosti element koji je u obliku digitalnog sertifikata, odnosno fajla. Uputstvo za dobijanje bezbednosnog elementa možete naći na sajtu PU, a više informacija o sertifikatima i aplikaciji možete pronaći u dokumentaciji PU.

Preuzimanje ovog bezbednosnog elementa je možda i najteži korak, jer je bez knjigovođe dosta komplikovan. Preporučujem da vam ovaj deo završi knjigovođa makar i doplatili za tu uslugu pojedinačno, jer će vam ukoliko to želite da rešavate u sopstvenoj režiji trebati čitač elektronskih kartica, middleware aplikacija, aplikacija ePorezi i neko vreme da se snađete na ePorezi portalu u popunjavanju formi.

Podešavanje aplikacije

Kada instalirate aplikaciju i preuzmete bezbednosni element, potrebno je da konfigurišete aplikaciju i to radite prostim kopiranjem informacija koje ste prethodno preuzeli, a detaljnije uputstvo možete naći u dokumentaciji PU.

Ukoliko ste recimo već prethodno kliknuli na link za preuzimanje bezbednosnog elementa i dobili .zip fajl, nećete moći da isti taj link iskoristite prilikom konfigurisanja aplikacije, jer je jednokratan. Moraćete da uploadujete .zip fajl sa bezbednosnim elementom na neki server koji podržava preuzimanje putem direktnog linka. Možete za ovo koristiti recimo Google Drive, ali nakon što podelite fajl na Public, morate preko ovog sajta doći do direktnog linka koji ćete potom prekopirati u aplikaciju. Ovo ne možete uraditi preko Google Drive-a, već ukoliko imate svoj sajt, možete putem FTP-a ubaciti .zip fajl u glavni folder sajta i onda direktan link ubaciti u aplikaciju. Ukoliko nemate sajt, možete iskoristiti neke besplatne servere, ali vodite računa o bezbednosti, imate više informacija o Dropbox-u u ovom tekstu.

Kada završite konfiguraciju aplikacije, možete dodati artikle, kasire, i ono što preporučujem je da odradite minimalno jedan Training račun, čisto da vidite kako taj proces izdavanja izgleda.

Zaključak

eFiskalizacija - Prvi račun izdat putem aplikacije

Izdali smo juče prvi zvaničan račun putem ove besplatne aplikacije i dostavili ga imejlom korisniku. Skenirali smo QR kod, videli da je sve kako treba, sve radi bez greške.

Nismo dobili to da je rešenje 100% digitalno, u smislu da je totalno automatizovano, ali jesmo dobili to da nemamo poseban fizički uređaj koji će služiti samo kao fiskalna kasa, već radimo sa telefona koji inače koristimo i nosimo svuda, tako da račun možemo izdati gde god da smo.

Ono što nam je sada potreba i ka čemu težimo je totalno automatizacija ovog procesa i povezanost eFiskalizacije sa WooCommerce sistemom koji će uskoro biti naš glavni sistem za uplate. Nisam primetio da je neko do sada izbacio slično rešenje, ali ako jeste, pustite link ili povežite sa ljudima, baš bi mi značilo. Rešenje za ovaj problem povezivanja WordPress-a tj WooCommerce-a i Poreske uprave, napravio je Fiscomm kroz svoj API i za isti dobio licencu, komunikacija sa ljudima je odlična, a rešenje deluje kao i ova aplikacija, potpuno jednostavno. Nakon mesec dana korišćenja ovog rešenja, mi smo super zadovoljni što nam je konačno sve automatizovano 🙂

Takođe, stojim na raspolaganju ukoliko se ne snađete oko podešavanja aplikacije ili vam je potrebna dodatna pomoć. Možda je meni poprilično jednostavno kao IT-evcu, ali ću rado pomoći da bude jednostavno i vama 🙂

Pišite šta treba, u kontaktu smo! 😉

Šta je pa sad ovo?

Pozdrav svima!

Verovatno ste se zeznuli pa slučajno kliknuli na link koji vodi do ovog članka. To je skroz okej, zato što realno i ja sam se zeznuo što mi je pala na pamet ideja da ga pišem. Pošto smo i ti i ja ukapirali da je sad već gotovo i nema nazad, pročitaj makar i sledeći pasus da ne bude da si džabe dolazio/la.

Ko sam ja i šta hoću?

Ja sam Aleksandar iz Niša, u trenutku pisanja ovog teksta, imam 22 godine i kada potrčim umorim se posle tačno 223 metara. Znam slepo da kucam, imam kompjuter od 5. godine, a sa 6 me je prvi put udario auto. Sa ovom gomilom nebitnih informacija, bitno je da zapamtiš kako se zovem i koliko imam godina.

Od svoje 12. godine radim neke „super stvari“ (drugi mi to rekli, nisam egoističan, mnogo) koje nikada nisam znao da dokumentujem i arhiviram na pravi način, pa sam rešio da ovaj sajt bude moj mali hab gde ću raditi sledeće:

  • Pisati tekstove, zanimljivije nego ovaj (ozbiljno) na različite teme iz različitih oblasti, oslanjajući se na moje prethodno i buduće iskustvo;
  • Odgovarati na pitanja koja neke od vas zanimaju, a drugi će ih preskočiti kao što su ovaj tekst verovatno;
  • Skupljati na jednom mestu sve ono što radim, da mogu posle da pokažem unucima;
  • Otvoriti prostor za druge ljude da mogu slobodno da se jave, jer kruže priče delujem mnogo opasno.

„Disclaimer“

Odmah da se razumemo, ne očekujem da se svakome svidi ono što radim, niti želim da to tako bude, pa mi je jako bitno da kada imate drugačije mišljenje iskoristite komentare i isto iznesete: u najboljem slučaju ispašćete pametni i onda ja častim pivo, u najgorem slučaju svi se prekrste dok čitaju vaš komentar i onda ponovo idemo na pivo, ali vi častite.

Stavovi koje iznosim ovde ili na mojim društvenim mrežama su isključivo lični stavovi i nemaju veze sa stavovima firmi/organizacija u kojima radim ili sa kojima sarađujem. Ako me otpuste, javiću vam, znam super da perem sudove, kuvam kafe i sređujem formatting Word dokumenata.

Kao kraj, u stvari početak

U svakom slučaju, hvala ti što si ostao/la do kraja ovog informativno-uvodnog teksta. Za tebe sada može sve, cimaj šta god da treba, samo izbegavaj period pre 10 ujutru, jer sam legao verovatno neki sat pre toga i moj jutarnji glas nije ni malo sexy.

Razmišljam trenutno: Da l’ tekst ima skoro 400 reči… preterao sam ga malo…

P.S. Namerno je ostao hello-world slug. EDIT: Upravo zbog njega dobijam sada gomile spam komentara, ali preživeću 🙂

Izabrao sam aktivizam, zašto?

Jedva sam našao ovaj snimak sa konferencije i morao sam da ga zapamtim ovde, jer možda nekome bude bio koristan. Ovo je jedno od mojih prvih izlaganja na konferencijama.

Kakav je osećaj biti pobednik Centrifuge?

Ovaj tekst je pisan i objavljen 19. juna 2016. na sajtu projekta eIgralište sa kojim smo i pobedili te godine na Superste takmičenju Erste banke.

Ušli smo u takmičenje Superste Centrifuga totalno neobavezno, jer smo hteli da probamo… Da probamo kako izgleda kada se takmičite protiv velikih ljudi/organizacija i njihovih ideja, a vi ste samo klinci.

Prošle godine sam bio onaj koji treba da da svoje srce kako bi podržao neki projekat, a ove godine sam molim ljude da učine isto za mene. Gledajući prošlogodišnje takmičenje Centrifuga 2015 nikada nisam zamišljao da će se u njemu jedne godine naći i ideja mog tima. Lajkovao sam stranicu Superste-a na Facebook-u i jednog dana mi je na zid izašla informacija da su prijave otvorene. Imao sam to u glavi i dosta pričao sa ljudima kojima verujem, šta oni misle o početnoj ideji i kako mogu da pomognu. Uz veliko oduševljenje, svi su podržavali nameru da se prijavimo.

Sećam se da nam je trebalo dosta vremena da popunimo prijavu za takmičenje. Bile su potrebne informacije o kojima nikada nismo razmišljali, a kamo li ih do tada pominjali. Mi nismo znali da napišemo projekat, mi smo imali ideju. U pomoć smo pozvali još dvojicu naših dobrih prijatelja, Marka, studenta Prirodno matematičkog fakulteta i Mladena, studenta Elektronskog fakulteta. Oni su nam dosta pomogli da uobličimo ideju i da smislimo šta je to što mi radimo i koji je naš cilj u svemu tome. Ukratko priključili su se i oni našem timu.

Posmatrajući proces takmičenja na sajtu, razmišljali smo šta ćemo raditi u daljim fazama, gde ćemo usporiti, gde ubrzati, a non-stop se trudili da razradimo ideju do najsitnijeg detalja. Bili su to dugi sastanci, na kojima smo se i svađali i zabavljali, ali i radili. Počeli su specijalni događaju u daljim fazama takmičenja, tako da smo zbog ograničenja broja učesnika morali da podelimo tim na dva dela, ali svakog sekunda bili u kontaktu sa ovim drugim i delili informacije, jer smo se vodili politikom da četiri glave razmišljaju bolje nego dve.

Na 1. projektnoj klinici nismo znali šta da kažemo, bilo nam je teško objasniti da mi ne pravimo novu igricu, već da koristimo postojeću kao platformu i da unutar nje pravimo mini igrice i takmičenja. Međutim upoznali smo sjajne mentore, koji su nam dali odlične savete i usmerili nas da razmišljamo tamo gde smo najslabiji i da takve delove popravimo. Sledeći put smo se sa njima videli na Ideodromu, gde smo im direktno predstavili ideju, ali ovog puta u vidu projekta. Sve više je naša priča dobijala onaj pravi oblik projekta, kakvog su ostali imali još na početku takmičenja.

Došli smo do faze online glasanja, smislili detaljan plan, kontaktirali medije, drugare, roditelje, familiju, profesore i sve za koje smo mislili da bi mogli da nam pomognu kako bismo skupili što više glasanja i prošli u finale takmičenja. Tih nedelju dana sve oko nas je stalo i trenutni cilj koji smo želeli da ispunimo je bio da budemo u TOP 20 projekata na listi i ne ispadnemo iz takmičenja. Kada smo se vratili sa Ideodroma, glasanje je već bilo u toku, a mi 16. na listi. Razlika u glasovima brojala se na prste, malo je falilo da izletimo ispod crte.

Gostovali smo na televizijama, radio programima, davali izjave, novinari su nas uglavnom gledali sa nevericom: „programeri???“, „projekat???“, „tako mladi???“ i odmah nas pitali kako mogu da ga podrže, jer će svojim glasom za projekat podržati i nas. Veliko olakšanje osetili smo kada smo u poslednjim danima videli da nismo sami i da se za nas bore i naše škole, prijatelji i da podršku pružaju čak i oni koji nas ne poznaju, ali im se ideja i projekat jako sviđaju i želeli bi da uspe. Verovali ili ne bili smo u top 20 i to na 5. mestu.

Prošli smo u finale, dobili zadatak da za 4 minuta po formatu PechaKucha (20 sekundi x 12 slajdova) predstavimo naš projekat žiriju, koji nas nikada nije video, niti čuo za naše ideje, i on će onda odlučiti da li će naš projekat biti u top 10 projekata i dobiti sredstva za realizaciju ili ne. Vežbali smo, svaka sekunda je bila isplanirana, svaki ton bio definisan, nije bilo mesta za grešku. Ovoga puta na finalni događaj je krenuo ceo tim, nismo hteli nikoga da ostavljamo. Pokidali smo prezentaciju, dobili ogroman aplauz, a onda nestrpljivo sa svojim timom čekali rezultate.

Trenutak koji ću zauvek pamtiti, jeste onaj kada je projekat eIgralište pročitan kao jedan od deset pobednika, a moj tim poslao mene da u ime celog tima primim nagradu… Verujte mi da je to za mene bila velika čast, biti najmlađi u timu, a verovatno jedan od najmlađih u celom takmičenju, i dobiti priliku da promenim nešto u svojoj zemlji, dobiti poverenje od svog tima, dobiti poverenje od jedne banke i od mentora i žirija je ono što ću nositi u sebi do kraja života.

Ne gledam celu ovu priču sa strane klinca koji ima 17 godina i kome je majka morala da potpisuje saglasnost da bi u ovom takmičenju učestvovao, već sa strane čoveka koji pored sebe ima tim i koji je sa timom uspeo da pobedi na jednom bitnom takmičenju, koji je mnogo toga naučio kroz to takmičenje zajedno sa timom i koji će sa timom pokušati da napravi bolju budućnost i za sebe, ali i svoju decu!

Hvala na čitanju!